Planina ne prašta nepažnju
Nakon tri smrtna slučaja planinara u samo nekoliko dana na planinama širom Bosne i Hercegovine, javnost se s pravom pita šta se dešava i zašto se ovakve tragedije sve češće događaju.
U proteklim danima život su izgubila tri planinara u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Iskusni planinar iz Kalesije stradao je prilikom pada sa via ferrate Crvene stijene na Romaniji. Mladić iz Stoca preminuo je tokom uspona prema Hajdučkim vratima na Čvrsnica, dok je na području Visočice kod Konjica pronađeno tijelo hrvatskog planinara nakon opsežne potrage.
Iako su okolnosti ovih nesreća bile različite, zajednički imenitelj često je isti – trenutak nepažnje, pogrešna procjena ili potcjenjivanje uslova u prirodi. Planina nije opasna sama po sebi, ona ne bira žrtve i ne pravi razliku između početnika i iskusnih planinara, međutim, planina traži poštovanje, pripremu i svijest da se uslovi mogu promijeniti mnogo brže nego što očekujemo, jedan pogrešan korak, kratkotrajni gubitak koncentracije ili odluka donesena u sekundi ponekad mogu imati nesagledive posljedice.
Iz Gorskih sluzbi spašavanja godinama upozoravaju na važnost dobre pripreme prije svakog odlaska u prirodu. To podrazumijeva informisanje o ruti, provjeru vremenske prognoze, odgovarajuću opremu, dovoljno vode i hrane, kao i ostavljanje informacija porodici ili prijateljima o planiranom kretanju i vremenu povratka.
Posebno zabrinjava činjenica da mnogi ljudi danas više pažnje posvećuju fotografisanju i snimanju sadržaja nego samoj aktivnosti kojom se bave. U želji za atraktivnom fotografijom ili snimkom za društvene mreže prilazi se ivicama litica, penje na nestabilne stijene ili ulazi u nepristupačne dijelove prirode, ono što na fotografiji izgleda spektakularno često krije ozbiljan rizik koji drugi ne vide.
Sličan problem prisutan je i kod drugih aktivnosti na otvorenom – voznja bicila, trčanja, motociklizma, vožnje kvadova, kanjoninga i adrenalinskih sportova. Tehnologija nam je olakšala život, ali je mnogima istovremeno postala izvor dekoncentracije. Pogled usmjeren prema telefonu, provjera poruka ili snimanje tokom kretanja mogu biti dovoljni da se propusti prepreka, izgubi ravnoteža ili napravi kobna greška.
Dodatni problem predstavljaju slušalice u ušima, dok slušamo muziku ili razgovaramo telefonom, manje obraćamo pažnju na okolinu, ne čujemo upozorenja drugih ljudi, odron kamenja, približavanje bicikliste ili neki drugi zvuk koji može ukazivati na opasnost.
U prirodi su vid, sluh i potpuna koncentracija često najbolja zaštita koju imamo!
Mnogi zaboravljaju da se nesreće rijetko dešavaju zbog potpunog neznanja, ćešće nastaju onda kada čovjek pomisli da mu se ništa ne može dogoditi, upravo tada dolazi do opuštanja, zanemarivanja pravila i donošenja odluka koje u drugačijim okolnostima vjerovatno ne bi bile donesene.
Dodatnu opasnost predstavlja činjenica da veliki broj planinskih područja u Bosni i Hercegovini nema stabilan telefonski signal, zbog toga spasioci savjetuju da se u prirodu ide najmanje u paru ili grupi, kako bi u slučaju povrede ili nesreće neko mogao pozvati pomoć.
U slučaju nezgode najvažnije je ostati priseban, pružiti osnovnu prvu pomoć ukoliko je moguće i što preciznije odrediti lokaciju prilikom poziva Gorskoj službi spašavanja ili Operativnom centru civilne zaštite na broj 121.
Nije sramota odustati od uspona, promijeniti plan ili se vratiti nazad, mnogo je veća hrabrost donijeti razumnu odluku nego rizikovati vlastiti život zbog dokazivanja sebi ili drugima.
Priroda je jedno od najljepših mjesta na kojima čovjek može boraviti, upravo zato zaslužuje naše poštovanje. Kada joj pristupamo odgovorno, ona nas nagrađuje nezaboravnim trenucima. Kada je potcijenimo, posljedice mogu biti trajne.
Čuvajmo sebe i druge, nijedna fotografija, nijedan snimak i nijedan osvojeni vrh nisu vrijedni ljudskog života.
